Daj mi

Daj mi jedan krevet i jednu sobu da odmorim i spustim glavu. I jedan jastuk da grlim. Ne tražim mnogo, ne treba da bude velik dovoljno je da se smestim. Daj mi jedan krevet u nekoj sobi, staroj, bilo kakvoj. I jedan jastuk mekan da zagrlim, da odmorim svaku misao o tebi. Nek soba bude... Continue Reading →

Ok

Biće sve ok. Sutra, ili za dva, tri dana. Večeras jedva čekam da se ugase sva svetla. Da svi odete na spavanje i da slušam tišinu. Ne sviđaju mi se glasovi koje čujem. Umaraju me i nerviraju. Čekam mrkli mrak i noć. Mesec iza oblaka kako se smeška. Jer noć je mir. I nema gužve.... Continue Reading →

Prećutim

Uglavnom prećutim svaku reč i tiho odem na spavanje. Nadam se da će neko sutra doneti nešto novo i skinuti zavese sa mog prozora. Prećutim. Pa kažem kada ne treba, čak i kada neko misli da lažem ja kažem sve i izgrizem jezik. Kažem kada bih trebalo da ćutim i spavam onda celu noć, sanjam... Continue Reading →

Zvezde

Zvezde su svuda iste. A ja tako noćas, u nekoj nesanici, piljim i čekam da se nešto promeni na nebu. Da se nešto pomeri. I posmatram ih rasute po njihovim sazvežđima, srećna, jer ti možeš da vidiš isto... U isto vreme strahujem, da ih ne gledaš sam. Ljubomorna sam, jer ti vetar mazi čelo, jer... Continue Reading →

Šta da, a šta ne…

Otkako si mali čovek, kada dođeš na ovaj svet, susrećeš se sa nekom vrstom autoriteta. Nebitno je u čijem liku se taj autoritet nalazi, ali neretko su to osobe koje poprilično utiču na naše odluke, na naše stavove, na način na koji vodimo život. Posao i kuća, kuća i društveni život, škola i dvorište, uvek... Continue Reading →

Tišina

Suncokreti su pognuli glave. Prolaze kamioni i traktori i svuda je prašina i suncokreti. I gledam nebo koje nema neku boju danas. i žice gledam i razmišljam da li je struja u njima ili su telefonske žice. Dan baš nikakav. Jedino što prija tišina.

Kišobran

Posle svake kiše sija Sunce. Možda čak i jače nego ranije. Posle svakog loma u životu postajemo jači i snažniji, da se izborimo sa svim što nam tek dolazi. Učimo da samostalno donosimo odluke i da živimo živote sa odgovornostima, koje su nam uglavnom do tada bile neslućene. Učimo da prihvatamo, da nekada mora da... Continue Reading →

Create a free website or blog at WordPress.com.

Up ↑