Zelena

Moraš biti ekscentrik i egoista danas, da bi te čuli. I mnogo lep. Kažu da pank nije mrtav, ali čini mi se da je umirao, davno, svaki put kada sam izašla pred tablu. Nikada nisam volela usmeno obraćanje širem auditorijumu u učionici. Ne mogu svima da pripadam i ne mogu pred svima da pričam, blokiram,... Continue Reading →

Bežao je

Kažu bio je lud i često da je bio lep, sećaju se ludosti. A on se seća izveštaja, koje je njegov otac kucao na staroj pisaćoj mašini, da daje časnu omladinsku reč, da nikada više neće zapaliti. Potpisivao je svaki put, Pa sutradan opet kršio reči. Voleo je svoj inat, pa je često lupao glavom,... Continue Reading →

Sporedno

Sporedno Ponekad moram da potonem,Pa ponovo učim da plivam.Ne idem nikada glavnim putem.U sporednim ulicama,Ljudi tapkaju,Gube ključeve i rukavice,Ostavljaju male delove sebe.Sanjala sam nepostojano a,Pa sam shvatila,Da se menjaju godišnja doba.Polako ih čitaj i pazi na zapete.Sreli smo seDa zarastemo zajedno,Ne znaš moja ludilaJoš uvek,Pa nemaš neko pravoDa mi kažeš nešto,Dopuštam da nagađaš.Čuvaj me kao... Continue Reading →

Pesma za one koji ne spavaju

Jednom mesečnoBog odluči da promeša sudbinePa ljudi odlučeDa izađu iz svojih uglovaIznenadeNe postoji čovek na planetiDa nije povezan nekom vezomSve su vezeNe postoje tajneObrazac je istiSamo menja oblikDanas si malterSutra si ciglaNegde između si sam sa sobomPa kaži onda sebi nešto lepoza promenuNasmej se kroz prozorživot traje koliko i sanVoleti nekog znači želeti mu dobroNe... Continue Reading →

Nisi

Nisi ljubio, nimoju jesen, ni moja proleća,Ljubio si sedištai stakla prozorska,štrafte na autoputevima.Ljubio si kratke trenutkei izgubljene svetove,Ljubio si tuđemesečeve pune,nad drugim gradovima.Nisi ljubio ni moje ruke,ni obraze,niti si me stiskao,dovoljno,nisi cepao moju odeću,nisi se nikada popeokroz moj prozor.Nisi me se setio,pored putokaza,koji su jasno pokazivali smerove.Nisi me dovoljno držao,da bih bila tvoja,ali dovoljno si... Continue Reading →

Spavaj

Lezi tu i spavaj, ionako te krijem od svih... dok ne svane barem, ima vremena. Pokazacu ti sve lutke, moje prašnjave police, moje tajne fioke, moju lampu, koju sam farbala, u belo i stavila novi abažur. Ram sa presovanim cvećem, jer jun je u novembru ostao, zarobljen u magli, na staklu. I slušam klavir trenutno,... Continue Reading →

Ne tako bitno

Ne volim moj rođendan.Više bih volela da je leti,da ga slavim u bašti,koju nemam.Jedino volim kadapadne sneg.Onda se setim mamine priče, kako su,ona i tata peške otišli do porodilišta i da je padao prvi tad,u godini.Ne volim čestitanja,jer nema tu šta da se čestita,sem što sam ostalačestit čovek.Nikoga prva nisam udarila,ali sam se branilai nisam... Continue Reading →

Portret

Lutam, a ko zna, koliko ću još živeti. U čemu je, smisao reda, kada ćemo otići, neplanirano. Nisam ti rekla, ni kako te gledam, ni kako, čujem tvoj glas, kako danima spavam na tvojim grudima, slušam tvoj dah, u sobi, tako maloj, da jedva i ja stanem u nju. Noću skupim zidove malo, da ne... Continue Reading →

Metafizika

Idem.Pa gde stignem.Nije više,tako ni bitno.Jer dva su jedno,i jedno je ništa,u svemiru ovom,u komTi pripovedaš,a ja slušam.Ne, nemam dozvolu.I ne umem da parkirampored puta,da stanemi da razmislim…Kako ne idemonigde,nego smo stali.Ali i dalje se okreće,I pravi pun krugosećaj,koji si ostavio.Noć je pala,i praznina.A nisam sama,Nisam sama. sreda #cetvrtak #wednesday #thursday #poezija #pisem #petakjeusredu #metafizika

Blog at WordPress.com.

Up ↑