Danas

Ima dana kada Bih do Pešte stigla biciklom, Ali danas Sam peške išla I mirisala jesen. A Mesec nestašan je ceo dan prkosio Suncu, I šepurio u plavetnilu, kao podsetnik, da ništa nije tako daleko, I da ništa nije toliko Blizu. I noć je pala... Pa sam obukla Crno, da se uklopim u tvoj mrak.... Continue Reading →

Skromnost

Nekada davno, mi jedna starija osoba, po svoj prilici sam tada mislila i iskusnija, reče, da je skromnost vrlina glupih ljudi. Tada, vrlo mlada i bez ikakvog konkretnog životnog iskustva, pomislih kako je u pravu i da ako malo želimo malo ćemo i dobiti. Skromnost je jedna od vrlina istinski ispravnog čoveka, koji ne žudi... Continue Reading →

Da li đavo svira violinu?

Kada je, 1655 godine Tomas Baltazar svirao u Engleskoj, na Oksfordu, jedan od profesora se navodno sagnuo, ispitujući stopala nemačkog virtuoza, u potrazi za rascepljenim kopitom. Violina, nepravedno, kao i muzika u suštini, oduvek je bila na meti tradicionalista i konzervativaca. Srednjovekovna legenda kaže da je sam đavo izabrao violinu, kao nečisti instrument, da bi... Continue Reading →

Četiri godišnja doba

Probudim se tako,u veštičiji sat,pa mislim…o plafonui onom što bi moglo da bude.O proleću koje nikad nismo imalii jeseni koja se gasi,o zimi u kojoj me greješi grebešzidove,jer želiš da odeš,i letu kada si mi prvi put rekao zdravo…i hteo da budeš tu. Budna sanjamo onome čega nema,a volela bih,jer zamišljam kako lepo mirišeš,i idealizovala... Continue Reading →

Oktobar

Brzo potroših dan sunčan i topao danas  žaleći,  što sam odrasla u stanu i što nemam kuću švapsku, il` panonsku i veliku baštu, na zid da naslonim, babinu motiku od pre rata, koja tužno čeka  u podrumu. I gledam te kuće što ruše i grade  nešto novo... bez duše, bez priče, bez smisla, bez ljudi... Continue Reading →

Mesec

Mesec je pun I bilo bi lepo znati, neke magije... Da bih mogla da te dodirnem Kada zatvorim oči. Ovako si mit I sena, Iluzija šta bi to Mogao da budeš. I ta kosa crna Kao noć ti je... A moje ruke već U njoj. Krevet mi je mali, jer ne može da stane u... Continue Reading →

Lola

-U potpunoj tišini barja i tišini tog strašnog oktobarskog dana, ona su jednoliko putovala, praznim, prašnim drumom. Crveni suncobran, iznad konja, klatio se u oblaku prašine. Zečevi su uplašeno bežali preko druma, u barovite trave suve uzbrdice, kroz redak drvored, sve dok kola nisu stigla do prvih, naherenih kućica varošice Dahau.- Crnjanski Postoji spisak neki stvari... Continue Reading →

Create a free website or blog at WordPress.com.

Up ↑