Time machine

Ima tako nekih noći, kada ne mogu da zaspim, koliko god bila umorna. Onda, kad ti se nemir u uvuče u krevet, kada ti nijedan položaj ne odgovara. Smeta ti ulično svetlo, pevac iz komšiluka koji po nekoj suludoj navici, oko pola jedan noću voli da kukurikne, možda baš u želji da celom komšiluku poremeti... Continue Reading →

Ponekad mislim

Mislim na tebe,pa mislim na plišane zekei male brodove od papiraNa neki stari bicikl sa korpom pozadi.I odlutam tako...Brojim latice tresnje,pričam sa mačkamai nekim izmišljenim ljudima. Mislim na tebe,pa mi se čini da ne moramda govorim mnogo...i čujem vozove koji idu negde,gde možda nikada nećemo stići.I gledamkako je nebo vedro,Mesec punpa piljim u zvezde,kad cilj... Continue Reading →

Neimenovani dokument

Nisam uspela da napravim cveće od kartona.i danas i nije bio neki dan...sem što je sijalo sunce posle par godina kiše.i što sam tri puta išla u radnju.Nije virus problemLjudi su problem.Znam da se sutra neću ni setitiali mislim da dovoljno toganije rečenoda bi išlo daljei da bi stalo.Jutro neće doneti ništa novosem nekog starog... Continue Reading →

Create a free website or blog at WordPress.com.

Up ↑