Prašnjave ti cipele
Andalužanine
Gde ćeš svoj mir naći
Ranjena su ti stopala
I srce ti je prazno
Tugo iz predgrađa
Tužnog
Pogled ti plače
Ovde nismo ono
Što smo na prašnjavim putevima
Andaluzije
Onim kojim smo ostavili iza sebe
Slobodni i bosi
U drugim životima
A Ciganin nisi
Da toliko skitaš
Neustrašivi putniče
Srce ti je u zemlji
Gde bi iskrvario za ljude
I za ljubav
Neuzvraćenu
Osećam ti disanje
Na Suncu ovom
crvenom krvavom
Pusti da ode sve što te veže
Duša ti se uplela
U paučine vremena
Kog nemaš
I trči brzo i jako
Beži
Andalužanine
Stići će te
Tuga ponovo
Slobodni smo kada možemo
Da dišemo slobodu
Samo
Udahni i trči
Ti neustrašivi putniče
Sa tamom u kosi
I morem u očima
Zelena prostranstva
Vidi pred tobom stoje
Krvari za mutne reke
Onih priča neispričanih
Koje nisi stigao da prepričaš
Ljudi ne razumeju čast
Koju voliš
Pravedniče
Vek ti protiče
Dok učiš druge
Da vole slobodu
Trči
I ostavi te ulice
Gde boli .
Leave a comment